U subotu, 17. VIII. 2024. godine, na portalu SiB.hr objavljen je prilog s naslovom "Plaža u Dražu kao mali Maldivi usred Baranje", koji počinje ovim dvjema rečenicama: "Baranjsko mjesto Draž na području svoje općine krije jedan uistinu pravi biser – plažu Draž. Ukoliko niste ljubitelj velikih gužvi na nekim od bazena u Baranji ili na osječkoj Kopiki, onda su upravo ovakve lokacije pravi izbor za vas."

Nakon podrobnijeg opisa plaže u Dražu i jedne uistinu lijepe fotografije, prilog završava videom od 4,41 minute o toj plaži te preporukom i malom kritikom: "Svakako preporučujemo odlazak na ovu plažu za koju neki kažu kako su to baranjski Maldivi s velikim potencijalom za razvoj. Nažalost, promocija ovog bisera na društvenim mrežama je vrlo loša pa gotovo ne postoje zapisi o trenutnom stanju plaže."

(Fotoalbum se može vidjeti ovdje)

Sokolski dom (poznat i pod imenom "Partizan") u centru Belog Manastira godinama stoji napušten i u jadnom stanju. Povremeno se o njemu pojavi članak u "Glasu Slavonije" (30. I. 2029. / 18. I. 2023), a poslije toga sve ostaje po starom.

- Sokolski dom sagrađen je davne 1933. godine i predstavlja gotovo jedini objekt u gradu koji ga veže uz neka starija vremena. Bivša je to 'utvrda' gimnastičara, karataša, ponekad košarkaša i nogometaša. No, od povratka u Baranju zgrada zjapi prazna. Pročelje i krovište obnovljeni su državnim novcem prije više od desetljeća. Godinu dana nakon obnove, Grad je raspisao natječaj za njezinu prodaju, ali se na njega nije javio nitko. U njega nisu htjeli ulagati iz dva razloga. Prvi je tadašnja izgradnja nove nastavno-sportske dvorane, a drugi nedostatak novca.

"Sredinom listopada 2019. u Beli Manastir se, nakon trogodišnje restauracije u Slavonskom Brodu, vratio Ćiro, legendarni vlakić – kompozicija sastavljena od parne lokomotive iz 1952. i tri pripadajuća vagona. (...) U obnovu su, koja je stajala gotovo milijun kuna, uz državu investirali i gradski porezni obveznici. Gradski su ga oci odlučili smjestiti u užem gradskom središtu. (...) Mirela Ravas, dipl. etnologinja i antropologinja iz MKRH – Konzervatorskog odjela u Osijeku, rekla je tada, a što je potvrdio i Dinko Cindrić, voditelj restauracije kompozicije, kako bi kompozicija trebala biti ispod nadstrešnice, jer su za vlak sunčane zrake i ostali atmosferski utjecaji 'smrt'. Naputke struke poslušali su u Gradu Belom Manastiru, pa su još tada odlučili urediti Ćirin okoliš i izgraditi nadstrešnicu, izradivši za to i projekt.

(Fotoalbum se može vidjeti ovdje)

Kako izvještava "Glas Slavonije", a i drugi mediji, karanačku etnografsku zbirku "Ulica zaboravljenog vremena", u vlasništvu Vladimira Škrobe, Ministarstvo kulture RH proglasilo je kulturnim dobrom. U Rješenju Uprave za zaštitu kulturne baštine stoji da se zbirka sastoji od 847 predmeta, a kao kulturno dobro upisana je u Registar kulturnih dobara RH – u Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z - 7731. U obrazloženju je istaknuto da je ta etnografska zbirka izložena u dvorištu restorana "Baranjska kuća" u Karancu i da se počela formirati 2004. godine.

"U dvorištu su postavljeni ambari, drvene tradicijske gospodarske zgrade, a zgrada mlina i simbolične kuće sagrađene su od drveta i čerpića, omazane blatnom žbukom i obojene vapnom. Predmeti koji datiraju s kraja 19. i početka 20. stoljeća, alati s pripadajućim proizvodima obrta, izloženi su tematski.

(Fotoalbum se može vidjeti ovdje)

Baranjci dugo nisu imali svoje marijansko proštenište. Zapravo, imaju ga, ali je bilo zaboravljeno u nemirima vremena i prostora. Posljednjih je godina Svetište Gospe Lurdske u Popovcu ponovno postalo okupljalište Marijinih štovatelja.

"Svake je godine sve veći broj hodočasnika u Svetištu Marije Lurdske u popovačkom dijelu Banske kose, dolaze iz svih dijelova Baranje pa i šire", kaže mjesni župnik i upravitelj Svetišta, velečasni Krunoslav Karas. Svetište je smješteno oko tri kilometra od mjesta Popovac i može se doći automobilom makadamskom cestom koju je uredila općina Popovac. Svetište je izgrađeno prije gotovo devedeset godina, odnosno 150 godina od ukazanja Gospe u Lurdu, kada se ukazala djevojci Bernardici. Spominje se da je nastalo u tijeku Prvog svjetskog rata 1916. godine kada je tadašnji župnik župe čiji su stanovnici većinski bili Nijemci, pozvao vjernike na darivanje da bi se kupio kip Lurdske Gospe.

(Fotoalbum se može vidjeti ovdje)

Web-stranica Belja:
"Priča o beljskim vinima počinje na 650 hektara vlastitih vinograda na Banovom brdu, kroz čije najljepše pejzaže vijuga gotovo 8 km duga vinska cesta. Na posebnoj vinogradarskoj poziciji na lokaciji Karanačko brdo smješten je Vidikovac. Okružen milijunima čokota vinove loze Vidikovac je pravo  mjesto za predah i uživanje u pogledu na nepregledne hektare vinograda, pejzaže hrvatskoga Podunavlja i grad Osijek." (izvor: belje.hr)